
Jedan od najčešćih alata za usporavanje saobraćaja na gradskim ulicama su neravnine. Ovaj pametni uređaj već decenijama smanjuje rizik od saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodom. Ali ko je izmislio ležeće policajce, jeste li se ikada zapitali? Ovaj jednostavni uređaj, spasio je nebrojeno mnogo života, pa zato, hajde da mu odamo malo zaslužene počasti.
Ako znate nešto o istoriji ležećih policajaca, verovatno ste čuli da je izumitelj modernih ležećih policajaca Artur Holi Kompton, rođen u Vusteru, država Ohajo, SAD. A inače, kada je došao na ovu ideju, radio je u sasvim drugoj oblasti.
Godine 1953, Artur Holi Kompton, poznati fizičar i Nobelovac, napravio je dizajn za ono što je prvobitno nazvano „neravnina za kontrolu saobraćaja“. Neki ljudi su ovaj uređaj zvali „Holi neravnina“, što je kasnije promenjeno u naziv koji danas poznajemo.
Ideja za ovaj izum Komptonu je došla kada je radio kao kancelar Vašingtonskog univerziteta u Sent Luisu, država Misuri. Naime, Komptona su stalno ometala vozila koja su jurila pored Brukings Hola. U to vreme, opasnosti od automobilskih nesreća su širom zemlje značajno porasle, jer je porasla i proizvodnja brzih automobila, a da ne pominjemo da su propisi o vožnji takođe biti ograničeni.
Uzimajući u obzir opasnost od bilo kog vozača koji ubrzava na putevima koje prelaze pešaci, Kompton je pažljivo proučavao praktične načine da kontroliše brzinu automobila, primenom svog znanja iz fizike. Dizajnirao je dvostruku i jednostruku izbočinu sa nagnutim stranama. Srednji deo bio je viši za 18 cm, sa skoro ravnim vrhom.
Ubrzo nakon toga, dizajn je prihvaćen u mnogim državama SAD. Danas je njegov lukavi dizajn ležećeg policajca postao temelj modernih mera za usporavanje saobraćaja širom sveta. A ovaj izum, dodaje se na Komptonovu listu pronalazaka i značajnih naučnih doprinosa, zajedno sa njegovim rendgenskim radom i otkrićem fenomena Komptonovog efekta.
Njegov rad se proteže od visoko tehničke fizike, do saobraćajnog inženjerstva, i samo dokazuje da se inovacije javljaju najviše tokom trenutnih problema, bez obzira na stručnost.

https://unsplash.com/photos/a-street-sign-with-an-arrow-pointing-to-the-right--dXfl11dkZ0
Mnogo pre nego što je Kompton predstavio instalaciju svog ležećeg policajca, Njujork Tajms je već pisao o naporima lokalne vlade grada Čatam Borou u državi Nju Džersi, koja je pokušala da nametne ograničenja brzine, podizanjem pešačkih prelaza.
Ovaj događaj dogodio se početkom XX veka, kada su različitim državnim opštinama kružile rasprave sa idejom da se saobraćaj na putevima uspori. Ideja je bila da ovi pešački prelazi budu oko 13 cm viši od nivoa puta. Tako vozač neće imati drugog izbora, nego da smanji brzinu kada prelazi preko pešačkih prelaza.
22. aprila 1906. Godine, njihovo postavljanje na glavnoj ulici u Čatamu bilo je javna stvar, propraćena medijima. U istoriji automobila, ovo je označilo početak primene propisa o brzini vožnje, koju su nametnule vlasti.
Iako nije bilo izveštaja o ranijim verzijama ležećih policajaca, pretpostavlja se da je početkom XX veka bilo nekih mera koje su za cilj imale usporavanje saobraćaja. Međutim, zvanično, ograničenje brzine na putevima Velike Britanije, prvi put je uvedeno tek 1983. godine. Propisi o autoputevima nametnuli su postavljanje ležećih policajaca, zaduženih za plan kontrole saobraćaja.
Ali, da budemo pošteni, ležeći policajci u Evropu stižu 1970-ih godina. Štaviše, evropski urbanisti i transportni inženjeri su koristili druge šeme bezbednosti saobraćaja. Ipak, pošto je automobilska industrija povećala proizvodnju, povećao se i protok saobraćaja, tako da je krajnje vreme bilo da se dodaju i ovi uređaji za kontrolu saobraćaja.

https://www.pexels.com/photo/speed-bump-on-road-curve-8555785/
Danas se ležeći policajci postavljaju svuda, širom sveta, uglavnom u školskim i radnim zonama, gde je sporiji saobraćaj obavezan. Oni su možda najčešće korišćeni uređaji za smanjenje brzine saobraćaja. I uprkos argumentima vezanim za njihovo postavljanje u visoko urbanizovanim oblastima, ležeći policajci ostaju ključni uređaji u zaštiti opšte javnosti od bilo kakvih opasnosti i saobraćajnih nesreća.
I pre nego što su izmišljena motorna vozila, već su postojali uređaji za usporavanje saobraćaja. Kada je grad Pompeja iskopan, otkriveno je da su, pre nego što ga je erupcija vulkana Vezuv potpuno uništila, njegovi putevi bili projektovani sa različitim vrstama uređaja za bezbednost na putevima, uključujući rampe i neravnine, da bi se pojačala kotrola brzine kočija.
Dakle, sa ovim dokazima, ideja o bezbednosti vozila i pešačkog prelaza je odavno uspostavljena. Sa Četamovim ležećim policajcem, visina pešačkog prelaza je definisana, i široko dostupna, a pritom, njegov uređaj je po potrebi bio uklonjiv.

https://pixabay.com/photos/road-trees-street-winter-7676467/
Evo nekih od standardnih materijala koji se danas koriste za izradu ovih uređaja:
# guma
# beton
# reciklirana plastika
# pocinkovani čelik
# ostali metalni materijali.
A ove neravnine, takođe su označene jarkom bojom, kako bi vozači mogli da budu upozoreni sa velike udaljenosti. Najčešće boje povezane sa ležećim policajcima i oznakama na kolovozu su žuta i narandžasta.
Postoji mnogo različitih imena koja su u opticaju. Neki in nazivaju graničnicima brzine, juder-barovima (Novi Zeland), brzinskim jastucima, gumenim rampama ili saobraćajnim pragovima. U Velikoj Britaniji, njihovo ime je spavajući policajac. To je neka vrsta duhovitog shvatanja svrhe ograničenja brzine, u cilju pojačanja propisa o ograničenju brzine u nekoj oblasti.
Očigledno, njihova funkcija je prilično bliska sa saobraćajnom policijom. To verovatno i jeste razlog što se u balkanskim zemljama poput Srbije, Hrvatske i Slovenije, a takođe i u Rusiji, ove neravnine zovu upravo – ležećim policajcima.

https://unsplash.com/photos/closeup-photo-of-25-kmh-road-signage-a-hCmlnehyU
Ležeći policajci su i danas ključni alati za upravljanje saobraćajem. Koriste se kao uređaji za usporavanje saobraćaja, posebno u područjima podložnim nesrećama, sporim zonama i obližnjim pešačkim i železničkim prelazima. I bez obzira što ne volimo da vozimo preko njih, svesni smo koliko je njihova uloga značajna.
Zato, usporite kada naiđete na ležeće policajce, jer su tu gde jesu - s razlogom, a ako ih isuviše brzo pređete, možete da oštetite automobil. Ovo posebno važi ako vozite automobil iznajmljen kod neke od rent a car agencija kao što je Unirent, jer neka oštećenja osiguranje ne pokriva. Sve o uslovima iznajmljivanja, možete pročitati na našem sajtu, a za sva ostala pitanja, naše ljubazno osoblje uvek je tu za vas.
Naslovna fotografija: https://www.pexels.com/photo/cars-on-street-under-colorful-trees-9899378/
Veliki broj putnika koji sleti na Aerodrom “Nikola Tesla” u Beogradu svoje putovanje nastavlja iznajmljenim vozilom. Izbor automobila, poređenje cena i uslova najma ali i planiranje putovanja, zna da bude zahtevno, posebno onima koji su prvi put u Beogradu. Pomoć stiže od neočekivanog saveznika - veštačke inteligencije (AI).
Veliki broj poslovnih centara i administrativnih institucija, kao i blizina Aerodroma „Nikola Tesla“, stvaraju veliku potrebu za pouzdanim i fleksibilnim prevozom. Pored javnog prevoza i taksi usluga, rent a car predstavlja jedno od najefikasnijih i najpraktičnijih rešenja za zadovoljavanje tih potreba.
Najudobniji automobili srednje klase idealni su za putovanja. Saznajte koji modeli nude najbolji komfor, stabilnost i praktičnost pri iznajmljivanju vozila.